Fabrika obuće „Bema“, u kojoj je na jednom mjestu boravilo više stotina radnika i koji su se vozili pretrpanim autobusima u doba epidemije virusa korona koji se prenosi s čovjeka na čovjeka, privremeno je prestala sa radom, nakon što je otkriveno da su dvije radnice zaražene. O opasnostima koje donosi rad u takvim uslovima u situaciji epidemije, ukazao je narodni poslanik Draško Stanivuković, ali nadležni nisu reagovali. Stanivuković je, a ne nadležni, objavio da su radnice „Beme“ zaražene i tek tada je došlo do obustave rada. Mnogi su postavili pitanje: šta bi bilo da Stanivuković nije iznio istinu – da li bi „Bema“ nastavila sa radom, postala novi klaster u Banjaluci, zato što je tehnički direktor ove fabrike Marinko Umičević odbornik SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka i blizak saradnik Milorada Dodika? Da li je i u ovoj situaciji bitnija povlaštenost vladajuće kaste od zdravlja građana? Nadležni su sve ovo morali znati prije nego što je informacija došla do Stanivukovića.
Ovdje je interesantna uloga ministra zdravlja i socijalne zaštite Alena Šeranića. Šeranić bi, po prirodi svoje pozicije, morao biti upoznat da ima novozaraženih na mjestu okupljanja stotina ljudi. Šeranić je morao reagovati i na snimke stotina radnika koji se guraju u pretrpanim autobusima. Šeranić je na to ćutao, ali svakodnevno iznosi podatke o broju novozaraženih i umrlih, najviše na području Banjaluke. Zlobnici bi rekli da radi posao portparola Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Jednostavnim načinom komunikacije, mirnim izlaganjem, ministar Alen Šeranić za kratko vrijeme, otkad traje vanredna situacija, pa vanredno stanje, stekao simpatije građana. Međutim, ljudska priroda je takva da se, narodski rečeno, često ne vidi drvo od šume. Ministar zdravlja i socijalne zaštite je morao prije narodnog poslanika znati za potencijalno novo žarište virusa korona i odmah reagovati. Ministar je reagovao tek nakon objave narodnog poslanika. Da li je ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske neupućen ili, u skladu sa redovnom praksom SNSD-a čiji je član, štiti povlaštene? Šta tu manje zlo? I možemo li se, poučeni slučajem Beme, zapitati: šta nam Alen Šeranić još prećutkuje?