Međunarodni dan žena koji se obilježava 8. marta svake godine predstavlja praznik kojim se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola.
Razlog zbog koga se ženska prava ističu izvan uobičajnog koncepta ljudskih prava je taj što su žene kroz istoriju, a dijelom i danas, bile ili su (na nekim mjestima) i dalje lišene određenih prava koje uživaju muškarci. Kao razlog za to se najčešće navode biološke razlike između polova, ali ih mnoge savremene društvene teorije objašnjavaju vještački nametnutim rodnim razlikama.
Kako je došlo do toga da se baš 8. mart proglasi Danom žena i kada je prvi put obilježen?
Početak 20. vijeka predstavljao je period brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije. S druge strane, uslovi rada radnika u fabrikama bili su vrlo loši, što je često dovodilo do izbijanja radničkih protesta. Osmog marta 1857. godine, žene zaposlene u tekstilnoj industriji u Njujorku izašle su javno da demonstriraju. One su takođe protestovale zbog loših uslova rada i niskih plata. Ove demonstracije je rastjerala policija, ali su iste ove žene dva mjeseca kasnije osnovale sindikat, pa su protesti na isti datum, 8. mart, nastavljeni i narednih godina, od kojih je najpoznatiji bio protest iz 1908. godine. Tog dana je 15.000 žena marširalo kroz Njujork tražeči kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa. Dvije godine kasnije, 1910. u Kopenhagenu, u organizaciji Socijalističke Internacionale, održana je prva međunarodna ženska konferencija. Ona je ustanovila „Međunarodni dan žena“ na predlog Klare Cetkin (nem. Clara Zetkin, Eißner; 5. jul 1857 – 20. jun 1933.), uticajne njemačke političarke i borca za ženska prava.
Već naredne godine, Međunarodni dan žena obilježen je od preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj. U narednim godinama, ovaj praznik su počeli da prihvataju i u drugim državama, a danas se obilježava u preko sto zemalja širom svijeta.
Međutim, u mnogim državama, pretežno bivšim komunističkim, Međunarodni dan žena, tzv. Osmi mart je izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema ženama, posluživši kao pandan Danu majki i danu Sv. Valentina koji postoje u zapadnim državama, jer se uglavnom obilježavao cvijećem i poklonima. U nekim komunističkim državama proglašen je i državnim praznikom.
Na Zapadu se sa obilježavanjem Međunarodnog dana žena gotovo prestao 30-ih godina XX vijeka, dijelom i zbog toga što su ga povezivali s komunizmom, ali je 60-ih godina ponovo obnovljeno. Godine 1975. koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjene nacije (UN) su službeno počele da ga obilježavaju. Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke od njih nastoje da se izbore za to da se proširi i na zemlje u kojima se još uvijek ne obilježava.
Nažalost, značenje i smisao Međunarodnog dana žena su danas prilično ispražnjeni i izmijenjeni pa ga mnoge žene više i ne doživljavaju kao „svoj“ dan. Osmi mart je prestao da bude poziv ženama da se bore za svoja prava, već predstavlja dan kada muškarci izražavaju posebnu „pažnju“ prema njima, poklanjaju im cvijeće, kupuju poklone, izvode na večeru i sl. Štaviše, pretvorio se u svoju suprotnost, jer se slavi kao dan kada treba pružiti pažnju ženi koja nas je rodila, othranila, vaspitala, i više liči na neki paganski praznik boginji-majci plodnosti i zaštitnici porodice, umjesto na podsjećanje na dan kada su žene odlučile da se bore za svoja prava. Osmi mart, ipak, kao što se iz izloženog može vidjeti, ima mnogo dublji, revolucionarniji i humaniji karakter od današnjeg potpuno ispraznog značenja