Sudija Okružnog privrednog suda Banjaluka Midho Vukalić zaključio je stečajni postupak nad “Živinoproduktom” a.d. Srbac, koji je otvoren prije gotovo 14 godina.
Ovaj predmet bio je ujedno i najduži stečajni postupak koji je vođen u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci.
Stečajni postupak nad imovinom ovog preduzeća, kako se navodi u rješenju suda, otvoren je 20. septembra 2006. godine. Stečajni upravnik je nakon toga ušao u posjed cjelokupne imovine, popisao nekretnine, zemljište i pokretne stvari, te preuzeo dokumentaciju.
Kako se navodi u obrazloženju sudskog rješenja, knjigovodstvena vrijednost imovine po početnom bilansu stečaja iznosila je 8.690.335 KM, a procijenjena vrijednost 28.671 KM. Nju su činile nekretnine u iznosu od 13.671 KM i oprema u iznosu od 15.000 KM, dok su sredstva od 8.661.664 KM uložena u izgradnju 40 farmi po ugovorima o dugoročnoj poslovnoj saradnji, a koji su kasnije postali predmet sudskih sporova.
“Živinoprodukt” je, naime, farme za uzgoj brojlera gradio kao partner sa poljoprivrednicima s područja Srpca i Gradiške. Prema ugovorima koji su potpisivani u drugoj polovini 1990. godine, stečajni dužnik se obavezao da učestvuje sa 70% vrijednosti ulaganja, a poljoprivrednici sa 30% i to ulaganjem zemljišta pod objektom, na kojem su imali pravo svojine i izvođenjem ili finansiranjem određenih radova na objektu. Strane su se sporazumjele da poljoprivrednici prenesu pravo svojine na zemljištu na “Živinoprodukt”, u roku od 15 dana od dana potpisivanja ugovora, a nakon završetka izgradnje objekta pravo svojine na objektu zajedno sa zemljištem trebalo je prenijeti na MP “Bijelo pero” Srbac. Međutim, poljoprivrednici nisu prenijeli pravo svojine na zemljištu, dok je “Živinoprodukt” ispunio ugovorne obaveze, tj. isporučio materijal i opremu, zbog čega su izgrađeni objekti faktički postali vlasništvo poljoprivrednika, jer su izgrađeni na zemljištu na kojem su imali pravo svojine. U proljeće 1992. godine s otprilike polovinom poljoprivrednika zaključivani su novi tipski ugovori o regulisanju međusobnih odnosa o izgradnji peradarskih farmi, kojima se odustalo od zajedničke proizvodnje putem MP “Bijelo pero”. Tim ugovorima stečajni dužnik je faktično prodao svoj udio u farmama, i to za 100 tona mesa brojlera po farmi. Meso je trebalo da bude isporučeno u narednih 10 godina, po 10 tona godišnje. Nikad ništa nije isporučeno.
Nakon otvaranja stečajnog postupka podignute su tužbe protiv poljoprivrednika sa zahtjevom za raskid ugovora i vraćanje onoga što je stečajni dužnik ispunio. Međutim, sudovi su zauzeli stanovište da je pravo stečajnog dužnika na raskid ugovora, odnosno traženje da sud raskine ugovore zastarjelo, te su svi sporovi pravosnažno završeni; osim jednog poljoprivrednika koji nije istakao prigovor zastarjelosti.
U sudskom rješenju ističe se da su ukupno priznata potraživanja stečajnih povjerilaca “Živinoprodukta” iznosila 4.446.027,50 KM i to: 131.449,50 KM – prvi isplatni red za 91 zatečenog radnika po 1.444,50 KM, 748.794 KM – opšti isplatni red za 108 radnika, 3.565.784 KM – opšti isplatni red za 19 prijavljenih povjerilaca (osporeno 859.854 KM).
Imovina stečajnog dužnika je unovčena na javnoj licitaciji za iznos od 58.380 KM, i to: nekretnine za 9.050 KM, oprema za 14.330 KM i poravnanje po odluci Skupštine – iznos od 35.000 KM. Troškovi stečajnog postupka na dan 31. oktobra 2009. godine su iznosili ukupno 116.696,21 KM, od čega je samo pola isplaćeno.
Zadnja sjednica Skupštine povjerilaca održana je 15. marta 2019. godine. Na ročištu stečajni upravnik je podnio izvještaj o ekonomskom stanju dužnika i uzrocima tog stanja, te podsjetio da je na prethodnom ročištu, 2016. godine, obavijestio Skupštinu povjerilaca o nedostatku stečajne mase i predložio plaćanje predujma za dalje vođenje stečajnog postupka, što povjerioci nisu učinili. Nakon podnošenja izvještaja, ponovo je predložio da povjerioci, ukoliko žele da se nastavi stečajni postupak, uplate sredstva u iznosu 171.746,02 KM, te da sud, ukoliko povjerioci ne uplate sredstva, zaključi stečajni postupak zbog nedostatka stečajne mase.
Budući da nijedan povjerilac nije uplatio određeni novčani iznos na ime troškova za dalje vođenje stečajnog postupka, sud je na kraju upravo takvu odluku i donio.