Bol je samo jača iz godine u godinu, svaka godina je sve teža. Mom sinu je 19. maja trebalo da bude 28. rođendan. Oni koji su rođeni iste godine kao on sada su mladi ljudi koji rade, stvaraju svoje porodice i dobijaju djecu.
Ispričala je to za “Nezavisne” Željka Tubić, majka jedne od 12 banjalučkih zvjezdica čiji se život ugasio 1992. godine zbog nedostatka kiseonika u banjalučkom porodilištu.
Prva beba je umrla 22. maja 1992. godine, a do 19. juna iste godine život je izgubilo još 11 beba, i to sve zato što neophodni kiseonik nije mogao biti dostavljen kopnom zbog ratnih dejstava, a ni vazdušnim putem, jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN-a za letove iznad BiH.
Dvanaest banjalučkih zvjezdica postalo je simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice, a agonija je prekinuta probojem koridora, poznatog kao “koridor života”, i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima RS i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je trajne posljedice.
“Svake godine u periodu oko njegovog rođendana uzmem godišnji odmor, jer tada ne mogu funkcionisati, ne može niti jedna od nas majki. Ja sam sa 15 godina izgubila svoju majku, ali sam to nadoknadila kada sam dobila djecu. Gubitak djeteta ne može ništa zamijeniti”, kazala je Tubićeva.
Dodala je da svu djecu koja su rođena iste godine kada i njen sin, djecu koja su sada odrasli mladi ljudi, gleda drugačije i ne može da se ne pita kakav bi bio život njenog sina da je te ratne godine bilo dovoljno kiseonika u banjalučkom porodilištu.
“Stariji sin, rođen 1990. godine, i ja svake godine ovaj dan provedemo svako u svom svijetu. Sinu njegov brat nedostaje, mada o tome ne želi da priča, ali preguramo nekako taj dan i nastavimo dalje”, rekla je Tubićeva.
Bol ovih majki je dokaz da vrijeme ne liječi baš sve rane, a Tubićeva kaže da ni kažnjavanje onih koji su odgovorni za smrt ovih beba ne bi vratio mir majkama.
“Kazna za krivce može dati samo pravnu satisfakciju. Voljela bih da postoji način na koji se mogu izbrisati ta tuga i taj bol. Da postoji, ja se ne bih libila da to tražim. Ali, ne postoji. Mi majke svake godine sa bolom u grudima, u duši, dolazimo da položimo vijence na spomenik našim bebama, bebama koje su promijenile tok rata”, kazala je Tubićeva.
Tubićeva je i sekretar Udruženja “Dvanaest beba”, koje je oformljeno u saradnji majki nastradalih beba i institucija RS.
Ona je istakla da majke 12 banjalučkih zvjezdica i dalje nemaju sređen status, te da primaju invalidninu u iznosu od 89 KM, koju dijele sa supružnicima.
“Sada je ostalo samo sedam majki u RS. Razgovarali smo sa nadležnima i nadamo se da će se naš status ubrzo riješiti, da možemo normalno i bezbrižno, nakon svega što smo prošle, dočekati starost, da ne budemo na teretu svojoj djeci za koju živimo”, navela je Tubićeva.
Istakla je da bi po smirivanju situacije u vezi sa virusom korona trebalo da održe sastanak u vezi s njihovim statusom sa Duškom Milunovićem, ministrom rada i boračko-invalidske zaštite RS, Radovanom Viškovićem, premijerom RS, i Željkom Cvijanović, predsjednicom RS.
(Nezavisne)